-Piše: Čedomir Antić

Kada čujem kako je kriza razvojna šansa, patnja privredni resurs, a rat kovačnica narodnog karaktera, nedvojbeno znam s kim imam posla. Čitao sam transkript intervjua koji je Milo Đukanović nedavno dao gostujući na Javnom servisu Crne Gore i saznao sam poznato. Ja sam postao bogatiji za znanje koje, nažalost, imam već tridesetak godina, a Đukanović je javnost obavijestio da su oni „već bolji” nego što su bili. Crnogorski vlastodržac ovo govori usred pandemije, tokom čijeg trajanja se nije dao vidjeti. „Prijateljski” mediji objavljivali su nevjerovatne vijesti o tome da je i lično obolio. Zatim su naslovima kojima su obavještavali o navodnoj bolesti njegovog brata ili o navodnoj smrti ličnog advokata referisali na njega (prezimenom i fotografijom) vjerovatno samo kako bi još neko kupio novinu ili posjetio internet stranicu i omogućio im veću zaradu.

Nisam siguran da u savremenom svijetu postoji neki predsjednik koji bi bio u stanju da samoinicijativno prizna grešku. U demokratskim državama obično ih na tako nešto prisile samostalne ustanove i slobodna javnost. U Crnoj Gori je epidemija virusa korona zatekla vlast kako vrši vjerski progon – na pragu treće decenije 21. vijeka! I uoči Vaskrsa, umjesto da govorimo o temi, mi slušamo jednog čovjeka – koji je veći dio života proveo na vlasti uz prilično odsustvo bilo kakvog uspjeha, utemeljujući svoju moć na narodnim podjelama i zloj krvi – kako govori o oživljavanju sopstvene diktature. Sve to dok čekamo koga će od crkvenih velikodostojnika sledećeg privesti u policiju. Đukanović veli kako nema mnogo uticaja na Vladu, jer je demokratski sistem, je li, potvrđen tokom ove krize. Zna da su najbolji, da su odlično reagovali. Nažalost, nema danas staklenog zvona, tako da epidemija nije mogla biti izbjegnuta, ali sve drugo je prošlo odlično. Još samo da Vlada inicira i sprovede treći paket mjera. Onaj ekonomski. I sve će biti najbolje...

Šta će tačno biti najbolje? Za razliku od većeg dijela zapadnog svijeta, crnogorski režim nema mogućnosti da pandemiju okrivi za ekonomsku krizu. Ne mogu se zauvijek naplaćivati geopolitički položaj i klimatsko-geografska pogodnost. Prije nepune dvije godine obaviješteni smo kako se u Crnoj Gori dogodilo privredno čudo. Broj privrednih subjekata povećan je u jednoj godini sa 30.286 na 33.812. Za čitavih 11,6 odsto! Samo nam nisu javili šta ta silna preduzeća proizvode? Đukanovićev režim je nekakvu privredu u usponu za trideset godina sveo na kombinaciju turizma (kojim upravljaju stranci) i proizvodnje vina i hrane (koja nije ni dovoljna ni uvijek dostupana građanima Crne Gore). Internetom je početkom krize kružio vic u kome prvi ljudi Đukanovićevog režima poručuju kako pandemija ne može da naškodi crnogorskoj privredi zato što su uspjeli da sve zatvore prije njenog izbijanja. Krajem marta je objavljena vijest da je od onih, bezmalo 34 hiljade poslovnih subjekata, njih 18.350, ili 54,28 odsto – u blokadi. Zajedno oni duguju čak 635,20 miliona eura. Država ima najveći dug po glavi stanovnika u istočnoj Evropi! Podsjetimo: SFRJ je ušla u terminalnu fazu kada je 1980. objavila da svaki njen stanovnik duguje 1.000 dolara. Razumije se, dolar je u ono vrijeme bio mnogo vredniji nego danas, ali ta je država makar imala privredu. Crnogorski BDP pokriven je dugom sa čak 80 odsto, a BDP SFRJ je 1986. bio pokriven svega sa 36,4 odsto.

Svijet se mijenja. Globalno otopljavanje godilo je crnogorskom režimu (ne zbog veće sličnosti sa klimom u Paklu, nego zbog produženja toplih razdoblja i dolaska većeg broja turista). Zvanično, prošle godine je turistička sezona bila izuzetno uspješna. Režimski mediji su slavodobitno objavili da je uprkos kampanji iz Srbije (bez obzira na hapšenje i zatvaranje osamnaestogodišnje Srpkinje, gaženje sezonaca na pešačkom prelazu i aparthejda prema Srbima u Crnoj Gori) broj turista bio veći nego ikada. Do kraja septembra 2019. bilo ih je čak 17 odsto više nego 2018. I što je najljepše, najveći udio više nisu činili Srbi iz Srbije. Prestigli su ih Rusi, za 0,5 odsto. Dvije nacije, koje tako teško ugrožavaju mlađanu dukljašku samobitnost i odanost NATO-u, zajedno su činili više od 1/3 turista. Dodajmo tu i turiste iz Republike Srpske, riječ je bila o čitavih 40 odsto. Baš me zanima, u uslovima u kojima svjetski turizam bude posrtao, koliko će doći turista iz zemalja Kvinte? Nikada nisam ni govorom ni djelom pokušao da naudim državi Crnoj Gori. To je zemlja u kojoj moj narod čini trećinu stanovništva i u kojoj mojim jezikom govori apsolutna većina građana. Međutim, s progonom crkve rukavice su skinute. Ovog ljeta neću pisati i govoriti o evropskom Norijegi već o njegovom jedinom legalnom izvoru novca.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---